Reciklaza

***
Ja sam svemirska kapsula.
Svojim čvrstim titanskim uglovima čuvam sadržaje.
Kažu ljudske misli, ljudski projekti, bit svega što se zvalo čovjekom.
Putujem već milijunima godina kroz gusto kozmičko tkanje.

***
Ovdje nema nikoga.
Stijene me gurkaju,
zvijezde me presreću i upozoravaju svojim sjajem,
Tmina poziva slijepog istraživača moje metalne komponente.

***
"Samo naprijed! Još malo pa me nema!"
Samo naprijed. Još malo pa će nestati. Doći ću do ruba vječne tame i okupati se u bezdanu Nečije nesebične ljubavi.
Tamo me čekaju pjevajući slapovi i srž svakog sutona u svim tvarima koje ću udisati.
Tamo su i druge kapsule.
Šapću si, ponekad se omakne iskren osmijeh. Sve što ću čuti će biti ružičasto i mirisati na zlato.
Moj oklop će postati nježan i savitljiv, kao svila, kao med, kao mahovina. Dobit ću oči.
Pjevat ću.
Doticati znatiželjno, jer prvi puta osjećam.

***
Netko će me sunovratiti. Pitat će me da sama skočim.
To ću moći, ali ću se jako bojati i sve svoje sadržaje čuvati blizu svom novom malom crvenom srcu.
Odlučila sam da ću sadržaje puštati malo po malo - da se moj novi prostor navikne.
Padat ću dugo.
Bit će to prekrasan pad.
Osjećat ću svoja krila, mali repić, silni vjetar koji se postavlja poda mnom.
Neću letjeti, ja kržljam u letu.
Naći ću se u mlakoj, ledenoj, vreloj vodi koja će bójati moje usnice i rezbariti moje škrge i moj struk.
Tu će biti mir, uvjerena sam.

***
Izvući će me van.
"Ja, kapsula plus sadržaj, sad sam savršeno ljudsko biće."
Sadržaji me preplavljuju. Prvo učim.
Onda se bunim. Sve mi navire, sve ću kušati da zarobim sinesteziju.
Onaj osjećaj koji mi nestaje buđenjem.
Ono mjesto koje odbijam praznovjerno nazivati Rajem, jer sam ja kapsula opterećena onim što vidi i što može, što radim i što sama izazivam.
Mehanika, dinamika. Akcija, reakcija.

***
Natapam svaku stanicu sadržajima sve više i više kako starim.
Vraćam sjećanja na brazdanja i letove. Poprimam taj otprije poznat mi oblik.
Sve sam manje s drugim kapsulama.
Čekam da se smrači da se vratim na milisekundu u metafiziku.
Sadržaj je sve manje kapsula.
Kapsula je sve teža. Sadržaj je sve više neuhvatljiv.

***
Nemam sada pojam o vremenu. Čekam svoje putovanje. Opet će me poslati u svemir. Čekam da se prenesem u veliku crnu kutiju, lansiram tamo negdje, raketama i bučnim gorivima u nepoznato.
Zaboravljam.
Sjetit ću se.
Sanjam po posljednjih put. Ono mjesto...
Savršeno mjesto. Gotovo sam sklona reći Raj.