literature

Novi Vrli Svijet - Svjetlo plese sama

Deviation Actions

Sjemenka's avatar
By
Published:
305 Views

Literature Text

Nema ničeg slađeg od onog što osjećam u ovom trenutku...
Da svijet je velik, a ja sam samo djetelina što se kovitla s vjetrovima sudbine u kasno popodne.
Već je prohladno i sprema se oluja nad olujama... Sunce se kao crveni zid ruši pred očima svih budnih, a meni se plače od sreće.
Oluja na nebu, oluja u meni...
Uvijek su me neke stvari činile manje vrijednom, manje lijepom, manje pametnom... Sve što napravih na ovom svijetu nije svima odgovaralo... Ta, kakav bi bio onda svijet.
Njegova je ljepota u uzburkanom moru i čudno oblikovanom kamenju...
Glazba, prekrasna glazba samo odjekuje u meni.. Udara o moje grudi i odbija se po svim ostalim dijelovima moga tijela. Tajnovit je taj drhtaj koji prolazi mojim živcima i čini me premalom za vlastito tijelo... Kao da mi je netko prepolovio tijelo te su neke misli ostale u onoj drugoj polovici, kao da sam osuđena na sve što ćutim, a mnogo je toga što mi napada čula upravo sada; možda mješavina Sunčeva vatrozida i ljubičastih zidova moje sobe, fijuk neverina i disharmoničnog punka koji me svakim danom sve više uvlači u svoje impresije, šalje mi poruke: „Promijeni svijet!"; miris morske soli (što je lijepo vidjeti obalu s prozora i udisati sve ono tako prirodno i divlje) i gorućih stabala (nešto opet gori, to me rastužuje, no u ovom trenutku ništa se u meni ne može opisati nijednom riječju osim vatrom... Vatra, vatra, vatra, vatra, vatra, vatra...)...
A moja koža... Nikada dotaknuta... Sve su dlačice na mom tijelu napele u neku hitnju, u neki usplahireno veseli osjećaj... Nikada dodiri nisu sletjeli na mene onako kako sam htjela... Mnogi su, motivirani pohotom, izvodili svoju predstavu, no uvijek je to bio scenarij koji nisam naučila... Didaskalije požude i straha... Nikad nisam iskusila poljubac ljubavi...
Moju kožu sada miluje zvjerski, no s pažnjom, ova divna oluja koja se diže nad ovim polugradom... Moj brod tone, a nije mi krivo, niti malo...
Iskusiti ovoliku budnost u tako malo godina života, to je bio dar...
Da me sada zgromi, ne bi mi bilo žao...
Strah i sreća... Ljubav života... Nema nikoga osim mene, mene, mene, mene, mene...
Tako sama.
Tako sretna.
Srce, više puta slomljeno, kao da je spremno na nešto novo.. Avanturu svih arterija...
Ljubav prema samoj sebi.
rujan, 2007.


"š"
© 2011 - 2024 Sjemenka
Comments5
Join the community to add your comment. Already a deviant? Log In
anestezija's avatar
.mislim da je ta ljubav prema samoj sebi najbitnija. :)